Odluka Ustavnog suda broj IUz- 82/2009 (“Sl. glasnik RS”, br. 73/12)

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 12. jula 2012. godine, doneo je

ODLUKU
(Sl. glasnik RS br. 73/12)

Osnovni tekst na snazi od 27/07/2012 , u primeni od 27/07/2012

  1. Utvrđuje se da odredba člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01), u delu koji glasi: “primenom konformne metode”, nije u saglasnosti sa Ustavom.
  2. Odbacuje se inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SFRJ”, broj 57/89) i Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 32/93).

Obrazloženje

I

Ustavnom sudu podnete su dve inicijative za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01), u delu kojim se predviđa obračun zatezne kamate konformnom metodom. Inicijatori smatraju da se osporenom odredbom člana 3. stav 1. Zakona navedenog u tački 1, u delu kojim se predviđa da se obračun zatezne kamate vrši primenom konformne metode povređuje načelo jednakosti i ravnopravnosti lica pred zakonom, u smislu odredbe člana 21. st. 1. i 3. Ustava Republike Srbije. Pored ovoga, po mišljenju inicijatora, osporeno propisivanje je suprotno načelima i pojedinim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, iz razloga što se radi o valorističkoj metodi koja podrazumeva obračun kamate na kamatu, jer je na početku obračunskog perioda nesrazmerno mala, da bi se u toku obračunskog perioda srazmerno povećavala i na kraju tog perioda postala nesrazmerno velika u odnosu na početne iznose, budući da se permanentno obračunava na dospelu kamatu koja ulazi u osnovicu za obračun zatezne kamate. Podnosilac inicijative, koja je podneta Ustavnom sudu 22. aprila 2009. godine, iznosi mišljenje da je za obračun zatezne kamate prihvatljivija proporcionalna metoda (tj. metoda prostog interesnog računa), koja podrazumeva da dužnik koji kasni sa ispunjenjem novčane obaveze za svaki deo obračunskog perioda (mesec, dan) duguje isti iznos kamate. U ovom smislu, inicijator ističe da podnetu inicijativu treba shvatiti kao “doprinos konstruktivnoj pravnoj raspravi u cilju iznalaženja zakonitog metoda za obračun zatezne i ugovorne kamate”. Sa stanovišta osporavanja ustavnosti obračunavanja kamate primenom konformne metode, pomenuti inicijator navodi “da ne postoji ustavni, odnosno zakonski osnov za uvođenje konformne metode za obračun zateznih kamata”. Po mišljenju inicijatora, Zakon o visini stope zatezne kamate može imati samo dopunski karakter u odnosu na Zakon o obligacionim odnosima, a pripisivanje kamate glavnom dugu u toku obračunskog perioda (tzv. kapitalisanje glavnice) nije u saglasnosti sa načelima iz Zakona o obligacionim odnosima, i to: monetarnog nominalizma, zabrane anatocizma, poštenja i savesnosti, zabrane zloupotrebe prava, limitu kamata, prirodi zatezne kamate i načelu odštetnog prava. Takođe, inicijator smatra da konformna metoda proizvodi određene efekte koji su suprotni odredbama člana 399. st. 1. i 3. i člana 400. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima, navodeći određene razloge pravne, ekonomske i moralne prirode. Pored ovoga, inicijator ističe da je zakonodavac prekoračio svoja ovlašćenja time što je osporenim Zakonom propisao konformni metod za obračun zatezne kamate, budući da je odredbom člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima predviđeno da dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. Iz navedenog razloga, inicijator osporava i “zakonitost uvođenja konformne metode”, navodeći da kamatna stopa ne konsumira metod obračuna kamate. U inicijativi se, takođe, ukazuje da je Odlukom o načinu obračuna, naplate i plaćanja kamate Narodnoj banci Srbije (“Službeni glasnik RS”, br. 63/04 i 29/05) propisan proporcionalni metod za obračun kamata na potraživanja Narodne banke Srbije, te se navodi da, sa stanovišta ustavnog načela ravnopravnosti i jednakosti lica pred zakonom, u smislu člana 21. st. 1. i 3. Ustava, nije prihvatljivo da banke imaju povoljniji položaj kada su poverioci fizičkih i pravnih lica (tj. svojih klijenata), nego kada su dužnici iz poslova sa Narodnom bankom Srbije. Inicijator ističe da na taj način banke od svojih dužnika naplaćuju kamate primenom konformne metode, a svoje obaveze po istom osnovu prema Narodnoj banci izmiruju primenom proporcionalne metode, što ocenjuje kao nepravično rešenje.

U inicijativi podnetoj Ustavnom sudu 15. avgusta 2011. godine, pored osporavanja navedenog dela odredbe člana 3. Zakona sa stanovišta odredaba člana 21. Ustava Republike Srbije, iznosi se mišljenje da konformna metoda omogućava svojevrsni vid zloupotrebe prilikom obračuna, budući da u sebi sadrži zaračunatu kamatu na kamatu (tzv. “anatocizam”), koja prema članu 400. Zakona o obligacionim odnosima nije dozvoljena, a krajnji ishod takvog obračuna, prema mišljenju ovog inicijatora, je gubitak prava na imovinu garantovanog članom 58. Ustava, jer ovakav način obračuna zatezne kamate ugrožava egzistenciju građanina. Inicijator ističe da nijedna zemlja u okruženju i Evropskoj zajednici ne propisuje konformnu metodu za izračunavanje zatezne kamate, već samo referentnu ili osnovnu kamatnu stopu, kao i da Direktiva 2000, 35/EC, koja je uneta u zakonodavstva 27 država članica Evropske zajednice, određuje da je stopa zatezne kamate referenta stopa kamatne stope koju određuje Evropska centralna banka i obračunava se običnom, a ne konformnom metodom i iznosi 8%. Po mišljenju ovog inicijatora, osporena odredba Zakona, u delu kojim se predviđa kamatni obračun primenom konformne metode, je nepravična i neprecizna, budući da građanin na osnovu njene formulacije nije u mogućnosti “da izvrši tačan obračun svojih budućih obaveza pre stupanja u određeni ugovorni odnos”.

II

Ustavni sud je, saglasno Zaključku sa sednice od 3. februara 2011. godine, dostavio inicijativu od 22. aprila 2009. godine Narodnoj skupštini na mišljenje 18. februara 2011. godine. Zakonodavni odbor Narodne skupštine dostavio je mišljenje Ustavnom sudu povodom podnete inicijative 19. januara 2012. godine u kome se, pored ostalog, ističe da u zateznoj kamati nikada nije bila sadržana sankcija zbog docnje u plaćanju, već je samo propisana minimalna fiksna stopa od 0,5% mesečno. Navodi se da je suština osporenog zakonskog rešenja u tome da se dužnici ne opterete u punom iznosu, ali da je nužno propisati kamatu koja predstavlja minimalnu ali pravičnu naknadu poveriocima u slučajevima kada nisu mogli da se naplate zbog neblagovremenog postupanja dužnika u skladu sa njegovim obavezama. Zakonodavni odbor smatra da se kod obračuna duga primenom konformne metode radi o pravičnom mehanizmu obračuna zatezne kamate, jer se utvrđivanje zatezne kamate vrši mesečno. Stoga, isti odbor ističe da, ukoliko je potrebno izračunati kamatu za kraći vremenski period od mesec dana, primenom proporcionalne metode dužnik bi bio u nepovoljnijem položaju nego u slučaju izračunavanja zatezne kamate primenom konformne metode. Zakonodavni odbor je mišljenja da je primena konformne metode za obračun zatezne kamate za period duži od mesec dana nužna, jer ne bi bilo pravično da se vrši prosto sabiranje kamate po mesecima za koje dužnik nije izmirio svoju obavezu, osim u slučaju da je dužnik na kraju obračunskog perioda (meseca) izvršio plaćanje zatezne kamate poveriocu i da je sredstva po osnovu kamate stavio na raspolaganje poveriocu. Takođe, izražava mišljenje da je osporeni deo odredbe člana 3. Zakona u saglasnosti sa odredbom člana 21. stav 1. Ustava, obrazlažući svoje mišljenje time da je konformni metod obračuna kamate propisan kako bi se na pravičan način i u jednaki položaj stavili poverilac i dužnik. Takođe, po mišljenju Odbora, odredba člana 3. Zakona nije u suprotnosti ni sa odredbom člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kojom je propisano da dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom. Ističe se da je Zakonom za sprovođenje Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora u članu 20. stav 1. propisano da se savezni zakoni i drugi savezni propisi iz oblasti koje su prema Ustavnoj povelji u nadležnosti državne zajednice Srbija i Crna Gora primenjuju kao pravni akti državne zajednice Srbija i Crna Gora, osim u delovima koji su u suprotnosti s odredbama Ustavne povelje. Odbor smatra da osporena odredba člana 3. Zakona nije u suprotnosti ni sa odredbom člana 39. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, jer se osporenom odredbom propisuje zatezna kamata za slučaj docnje dužnika, a ne propisuje se visina redovne kamate koja je ugovorena između poverioca i dužnika. Takođe, ističe se da odredba člana 399. Zakona o obligacionim odnosima ne uređuje pitanje obračuna konformnom ili proporcionalnom metodom, a da član 400. istog zakona uređuje pitanje ugovorne kamate, dok osporena odredba Zakona uređuje samo zateznu kamatu za slučaj docnje.

III

Ustavni sud je 23. februara 2012. godine ocenio da se osnovano postavlja pitanje ustavnosti osporenog dela odredbe člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01), pa je doneo Rešenje o pokretanju postupka za utvrđivanje neustavnosti ovog dela osporene odredbe navedenog Zakona, saglasno odredbi člana 53. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu (“Službeni glasnik RS”, br. 109/07 i 99/11). Navedeno Rešenje Ustavni sud je dostavio Narodnoj skupštini 22. marta 2012. godine radi davanja odgovora na pokrenuta ustavnopravna pitanja, ali kako u ostavljenom roku, a ni naknadno, odgovor nije dobijen, Ustavni sud je odlučio da nastavi postupak, saglasno odredbi člana 34. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu.

U sprovedenom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je Zakon o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01) bio donet kao zakon Savezne Republike Jugoslavije i da je postao sastavni deo pozitivnog pravnog sistema Republike Srbije, jer se na osnovu odredbe člana 64. stav 2. Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora, od dana stupanja na snagu Ustavne povelje primenjuje kao republički zakon. Osporenom odredbom člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01) propisano je da se obračun duga uvećanog za zateznu kamatu vrši tako da se fiksna stopa od 0,5% množi iznosom glavnog duga uvećanog za kamatu po stopi iz člana 2. tačka 1. ovog zakona, primenom konformne metode. Odredbom člana 2. Zakona, na koju upućuje osporena odredba člana 3. stav 1. Zakona, bilo je predviđeno da se stopa zatezne kamate sastoji od mesečne stope rasta cena na malo (tačka 1.) i fiksne stope od 0,5% mesečno (tačka 2.). Ustavni sud je konstatovao da je u toku postupka pred Sudom tačka 1. člana 2. navedenog zakona izmenjena, stupanjem na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni glasnik RS”, broj 31/11), tako što su članom 2. ovog zakona reči: “stopa rasta cena na malo” zamenjene rečima: “stopa rasta potrošačkih cena”.

Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da je Republika Srbija država zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima ( član 1. ); da je vladavina prava osnovna pretpostavka Ustava i da je pravni poredak jedinstven ( član 3. stav 1. i član 4. stav 1.); da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta ( član 21. st. 1. i 3.); da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona ( član 58. stav 1.); da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, pravni položaj privrednih subjekata, sistem obavljanja pojedinih privrednih i drugih delatnosti, monetarni i bankarski sistem, svojinske i obligacione odnose ( član 97. tačka 6.); da je pravni poredak Republike Srbije jedinstven i da svi zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom ( član 194. st. 1. i 3).

Zakonom o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i “Službeni list SRJ”, broj 31/93) uređeni su obligacioni odnosi koji nastaju iz ugovora, prouzrokovanja štete, sticanja bez osnova, poslovodstva bez naloga, jednostrane izjave volje i drugim zakonom utvrđenih činjenica ( član 1. ). Strane u obligacionim odnosima mogu biti fizička i pravna lica ( član 2. ), i slobodne su da u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih običaja svoje odnose urede po svojoj volji ( član 10. Zakona). Zatezna kamata uređena je odredbama čl. 277. do 279. Zakona o obligacionim odnosima, tako što je propisano da dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom ( član 277. stav 1.). Ovim zakonom su proklamovana određena opšta načela kada su u pitanju novčane obaveze među kojima su: načelo monetarnog nominalizma kojim je određeno da kad obaveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obaveza glasi, izuzev kad zakon određuje što drugo ( član 394. ); zabrana anatocizma (obračun kamate na kamatu) prema kome je, u materiji ugovornih kamata, ništava odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospe za isplatu, početi teći kamata, ako ne bude isplaćena, s tim da se ovo ne odnosi na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija ( član 400. st. 1. i 3.), a u materiji zateznih kamata da na dospelu, a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno ( član 279. ); načelo odštete prema kome poverilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpeo kakvu štetu zbog dužnikove docnje, a ako je šteta koju je poverilac pretrpeo zbog dužnikovog zadocnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, on ima pravo zahtevati razliku do potpune naknade štete ( član 278. ).

Važećom Odlukom o načinu obračuna, naplate i plaćanja kamate Narodne banke Srbije (“Službeni glasnik RS”, broj 45/11) propisano je: da Narodna banka Srbije na kredite i druge plasmane, kao i na druga potraživanja Narodne banke Srbije i na sredstva koja su kod nje deponovana obračunava kamatu jednom mesečno, za prethodni mesec, najkasnije pet dana posle isteka meseca, a plaća je u roku od osam dana posle isteka meseca za koji je kamata obračunata (tač. 2. i 3.); da Narodna banka obračunava kamatu, u smislu ove odluke, za broj dana korišćenja kredita, odnosno deponovanja sredstava u obračunskom periodu u odnosu na konstantan broj dana u godini (360 dana), primenom prostog interesnog računa od sto (tačka 5.). Danom stupanja na snagu ove odluke, prema tački 12. iste odluke, prestala je da važi Odluka o načinu obračuna, naplate i plaćanja kamate Narodne banke Srbije (“Službeni glasnik RS”, br. 63/04, 29/05, 8/07, 35/08, 52/08 i 12/10), na koju se pozivaju inicijatori.

Polazeći od suštine navoda inicijativa, odredaba Ustava koje su od značaja za ocenu ustavnosti osporenog dela odredbe člana 3. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01), kao i načela i zakonskih rešenja sadržanih u Zakonu o obligacionim odnosima , u postupku pred Ustavnim sudom otvorilo se više spornih ustavnopravnih pitanja. U vezi osnovnog spornog pitanja da li postoji validan ustavni i zakonski osnov za uvođenje konformne metode za obračun zatezne kamate, Ustavni sud nalazi da je odredbom člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se stopa zatezne kamate propisuje posebnim saveznim zakonom. Na osnovu jezičkog tumačenja navedene odredbe proizlazi, prema oceni Suda, da je Zakonom o visini stope zatezne kamate mogla biti propisana samo visina kamatne stope, ali ne i metod obračuna zatezne kamate, a na to upućuje i sam naziv ovog zakona. Istovremeno, Ustavni sud nalazi da je odredbom člana 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima zabranjeno da se na dospelu, a neisplaćenu ugovorenu ili zateznu kamatu, kao i na druga dospela povremena novčana davanja obračunava zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno. Međutim, u situaciji kada se zatezna kamata obračunava konformnom metodom za obračunski period koji je duži od perioda za koji je propisana stopa zatezne kamate, u praksi se tada dospela kamata za period propisane kamatne stope pripisuje glavnom dugu i tako čini osnovicu za obračun kamate u narednom periodu po važećoj kamatnoj stopi za taj mesec. Ovakva primena konformne metode u materiji obračuna zatezne kamate znači da pripisivanje kamate glavnici predstavlja u pomenutim slučajevima obračun kamate na kamatu, što je suprotno načelu zabrane anatocizma propisanog odredbom člana 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. S druge strane, Ustavni sud nalazi da Zakon o visini stope zatezne kamate ne sadrži nijednu odredbu kojom bi na izričit i nedvosmislen način bilo predviđeno obračunavanje kamate na kamatu, već je ovim zakonom propisana samo mesečna kamatna stopa i određeno da se obračun kamate vrši konformnom metodom. Kako osporenim delom odredbe člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate nije propisano da u vremenu dužem od perioda za koji je određena kamatna stopa postoji mogućnost daljeg obračunavanja kamate primenom ove metoda, ova zakonska nedorečenost ima za posledicu da se tumači tako da se obračun zatezne kamate primenom ove metode vrši i po isteku perioda za koji je određena stopa zatezne kamate. Na ovaj način osporenim delom navedene odredbe Zakona se suspenduje generalno pravilo iz Zakona o obligacionim odnosima o zabrani anatocizma u materiji obračuna kamata, a isključuje se i primena drugih osnovnih pravnih načela sadržanih u Zakonu o obligacionim odnosima (načelo monetarnog nominalizma, načelo limita kamate, zabrane zloupotrebe prava), kao i drugih opštih pravnih principa i temeljnih vrednosti zaštićenih Ustavom (princip vladavine prava, socijalne pravde, pravne sigurnosti i dr.), čime se povređuje načelo jedinstva pravnog poretka utvrđeno odredbama člana 4. stav 1. i člana 194. stav 1. Ustava koji nalaže međusobnu usklađenost pravnih propisa. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je uređivanjem visine zatezne kamate primenom konformne metode zakonodavac prekoračio granice i sadržinu svojih ovlašćenja propisanih imperativnom odredbom člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, te da ne postoji odgovarajući pravnovaljani ustavni i zakonski osnov za uvođenje i primenu konformne metode na način kako je to učinjeno osporenim delom odredbe člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate.

Takođe, ceneći osnovanost navoda podnetih inicijativa, Sud ocenjuje da se osporenom zakonskom regulativom povređuje i ustavno načelo zabrane diskriminacije po bilo kom osnovu i jednakosti svih pred Ustavom i zakonom, u smislu odredaba člana 21. st. 1. i 3. Ustava, budući da je predviđen različit način kamatnog obračuna za potraživanja koje banke imaju prema svojim klijentima – fizičkim i pravnim licima (primena konformne metode), u odnosu na situaciju kada se obračunava kamata na dugove po istom osnovu kada su banke klijenti Narodne banke Srbije (primena metode prostog interesnog računa). Takvo razlikovanje pravnog statusa dužnika koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji (dužničkoj docnji), prema oceni Suda, nema objektivnog i racionalnog opravdanja. Pored ovoga, Ustavni sud konstatuje da je za jednu vrstu dužnika koji se nalaze u docnji sa isplatom duga obračun kamate propisan zakonom, dok je za drugu vrstu dužnika (poslovne banke koje su u docnji prema Narodnoj banci) način obračuna kamate metodom prostog interesnog računa propisan odlukom guvernera Narodne banke. Ustavni sud, takođe, smatra da se osporenom regulativom povređuje i ustavno načelo jednakosti pravnog položaja subjekata na tržištu propisanog odredbom člana 84. stav 1. Ustava, jer se različitim metodama kamatnog obračuna banke kao dužnici prema Narodnoj banci Srbije dovode u povoljniji pravni i ekonomski položaj u odnosu na ostale subjekte (pravna i fizička lica) kada se zadužuju kod istih banaka.

Pored ovoga, imajući u vidu smisao odredaba čl. 278. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim odnosima kojima je propisano da poverilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpeo kakvu štetu zbog dužnikove docnje, kao i pravo na naknadu štete veće od iznosa koji bi dobio na ime zatezne kamate, Ustavni sud smatra da se kroz obračun zatezne kamate ne može konstituisati poveriočevo pravo na naknadu štete u većem iznosu od stvarne štete. U suprotnom, zakonska zatezna kamata bi se od pretpostavljene štete transformisala u novčanu kaznu čija visina znatno premašuje pretrpljenu stvarnu štetu zbog dužničke docnje.

Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je utvrdio nesaglasnost osporenog dela odredbe člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 9/01), u delu koji glasi: “primenom konformne metode” sa Ustavom, kao u tački 1. izreke, a saglasno odredbi člana 45. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu.

Što se tiče zahteva za ocenu ustavnosti Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SFRJ”, broj 57/89) i Zakona o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 32/93), Ustavni sud je u sprovedenom postupku konstatovao da su oba zakona prestala da važe, i to Zakon o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SFRJ”, broj 57/89) 3. jula 1993. godine, a Zakon o visini stope zatezne kamate (“Službeni list SRJ”, broj 32/93) 28. februara 2001. godine. Polazeći od toga da je predmetna inicijativa podneta Ustavnom sudu 22. aprila 2009. godine, a da su navedeni zakoni prestali da važe naznačenih datuma, Sud je utvrdio da je inicijativa za ocenu njihove ustavnosti podneta po isteku roka od šest meseci od datuma prestanka njihovog važenja. Pošto je inicijativa podneta Sudu po isteku roka u kome Ustavni sud, saglasno odredbi člana 167. stav 5. Ustava može ceniti saglasnost zakona i drugih opštih akata sa Ustavom po prestanku njihove važnosti, Sud je u tom delu inicijativu odbacio, saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu (“Službeni glasnik RS”, broj 109/07).

Polazeći od izloženog, a na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2), člana 45. tačka 1) i člana 47. tačka 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučeno je kao u izreci.

Na osnovu odredbe člana 168. stav 3. Ustava, odredba člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate navedenog u tački 1. izreke, u delu koji glasi: “primenom konformne metode”, prestaje da važi danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u “Službenom glasniku Republike Srbije”.

Ekspert logoDokument je preuzet sa www.ekspert.rs